Sjećanje na Sinišu i Grad
U spomen Vukovaru
Anketa
Jeste li čuli za "Priče iz Vukovara" Siniše Glavaševića?





Brojač posjeta
20600
Blog
subota, studeni 17, 2012
Karlo je tek završio srednju školu, u svom Borovu. Upućivao je majku te jeseni da se pridruži sestri u Zagrebu. Karlo je preko noći postao muškarac. Sa svojim vršnjacima i ocem Josipom ostao je čuvati roditeljski dom. Neprijateljski rafali pokosili su ga stotinjak metara dalje na Trpinjskoj cesti – cesti heroja. Malog heroja Karla ili ono što je od njega ostalo umotali su u deku na kockice i sahranili na stadionu.

Tko je čuo mukli jauk oca od neprekidnog tutnja granata?

Tko je vidio suze od dima na zgarištima?

Tijelo oca klonulo je na straži na pragu obiteljskog doma. Sahranjen je u obližnjoj vrtlariji. Otac i sin ekshumirani su s novog groblja u Vukovaru u lipnju 1998. godine. Deka na kockice bila je jedini znak raspoznavanja maloga Karla. Sat koji i danas otkucava vrijeme – njegovog oca Josipa.

Marica je 13. lipnja stajala nijemo iznad posmrtnih ostataka sina Karla i supruga Josipa na posljednjem ispraćaju. Pokopala je svoju prošlost i svoju budućnost.

Toga dana Vukovarom su išli svatovi. Karlovi vršnjaci jednom su rukom stiskali sirenu, a drugom, tek odloživši pušku, dizali tri prsta. Na čelu kolone vijorila je srpska zastava.

Marica je susrela sadašnjost 13. lipnja godine 1998. u hrvatskom Vukovaru. Vukovar nas ne boli sve jednako, i ne može i ne mora! Ali tko smije prešutjeti istinu?

Ljerka Ivušić 

(u knjizi ''Grad je bio meta: Bolnica, Dom umirovljenika…'', str. 35) 

stojigrad @ 19:41 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare