Sjećanje na Sinišu i Grad
U spomen Vukovaru
Anketa
Jeste li čuli za "Priče iz Vukovara" Siniše Glavaševića?





Brojač posjeta
20600
Blog
petak, siječanj 7, 2011
Ivica Šola, Glas Slavonije, objavljeno 17. studenoga 2010.

Kako se i očekivalo, nakon Tadićevog posjeta Vukovaru počela je snažna medijska kampanja za povlačenje hrvatske tužbe protiv Srbije za genocid pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu. Za to se zauzima i naš predsjednik. Povlačenje tužbe bilo bi pogubno zbog više razloga.
1. U posljednje vrijeme pod krinkom “procesa pomirenja” i “dobrosusjedskih odnosa” provlači se opasno relativiziranje koje ne govori o srpskoj agresiji na Hrvatsku, već se rabe formulacije kao "oružani sukob", "građanski rat" i sl. No samim proglašenjem nadležnosti za hrvatsku tužbu protiv Srbije Međunarodni sud pravde "presudio je" da se radilo o međunarodnom sukobu, a ne "građanskom ratu". Naime, taj je sud krovno tijelo Ujedinjenih naroda za rješavanje sporova među državama (!), pa je, pozivajući se na "slučaj Mavromatis" između Turske i Cipra iz 1924. godine, i hrvatska tužba tako tretirana.

Klimavi argumenti
2. Argumenti da bi tužbu trebalo povući zbog visokih troškova procesa, jer su šanse da se Srbiji presudi za genocid vrlo malene, također su klimavi. Naime, čak i da Hrvatska izgubi sud, obrazloženje presude postat će pravni temelj u daljnjem postupanju prema Srbiji u pravednim zahtjevima Hrvatske u mnogim pitanjima, uključujući ona o naknadi štete. Tako bi se otklonili sentimentalni ili voluntaristički dogovori ili manipulacije "novih lidera", a proces "normalizacije odnosa" dobio bi svoju pravnu referentnu točku, pa bismo se puno lakše "ostavili prošlosti i okrenuli budućnosti".
3. Hrvatska tužba za genocid uteg je nastojanjima oko uspostave dobrosusjedskih odnosa, kažu. Ako dobrosusjedske odnose shvaćamo sintagmom "'ko nas bre zavadi", onda bi se i tako moglo reći. No dobrosusjedski odnosi temelje se na čistim računima, pa traženje pravorijeka na neovisnoj međunarodnoj sudskoj instanci vodi upravo "jačanju dobrosusjedskih odnosa" na pravnoj, a ne na kafanskoj "'ko nas bre zavadi" platformi. Susreti Tadića i Josipovića, bilo onaj turistički u Opatiji, bilo ovaj posljednji u Vukovaru, za pozdraviti su, no njihovu strategiju "u svetu ima jedno carstvo, u njemu caruje drugarstvo", ne treba miješati s kaznenopravnim aspektima odnosa među državama, genocid uključujući.

Princip manjeg zla
4. Stoga je neozbiljno uopće otvarati pitanje mogućeg povlačenja hrvatske tužbe. Ovdje se ne radi o sporu dvaju susjeda oko kikirikija, ovdje je riječ o genocidu, a genocid ne može biti stvar političkih nagodbi ili trgovine. Tko može u ime tisuća pobijenih i nestalih odlučivati i izvansudski se nagađati? Tadić, Josipović, Pupovac, Stanimirović, Kosorica, Pusićka?
5. Kako upozorava jedan od autora hrvatske tužbe, prof. Damaška, povlačenje tužbe moglo bi vrlo lako biti protumačeno kao priznanje Hrvatske da je zapravo ona počinila genocid u oslobađanju zemlje, jer srpska protutužba tvrdi da je Domovinski rat bio genocidnog karaktera. Dakle, u svim tim političkim igrama i igricama oko povlačenja tužbe mnogo je prostora za manipulacije i falsificiranja. Zato je puno bolje da stvar riješi Međunarodni sud. Možda se ni Hrvatskoj neće svidjeti presuda. No, što je alternativa? Nagađati se s tipovima poput Stanimirovića ili Save Štrbca što se zapravo događalo u Vukovaru? Jer, podsjećamo, baš su Vukovar i Škabrnja supstrat hrvatske tužbe protiv Srbije. Zato, uza sve rizike, tužbu ne povlačiti, vodeći se principom manjeg zla.

stojigrad @ 20:49 |Komentiraj | Komentari: 0